Starija povijest

1553. godine Ogulin potpada pod kraljevsko vlasništvo s posadom od nekoliko vojnika i 30-tak stanovnika uglavnom kmetova.

Kako ovaj grad spada u izrazito krška područja obiluje mnogim izvorištima vode. Izvorišta su nepovoljno raspoređena i dosta udaljena od naselja, te se stanovništvo uz prilično teškoća snabdijeva vodom.

U jednoj staroj listini iz 16. stoljeća zapisano je da se stanovnici zbog straha od Turaka boje ići po vodu na zdenac Krlenac koji se u narednoj latinskoj ispravi naziva KERNYELAEZ.

1570. godine u Ogulinu se ustrojava 13. ogulinska kapetanija s velikim značajem u sklopu hrvatske vojne krajine.

1746. godine Ogulin postaje sjedište pukovnije i krajem stoljeća ima oko 1200 stanovnika.

U drugoj polovini 18. stoljeća, uslijed jenjavanja turske opasnosti, stanovnici grada Ogulina napuštaju prsten unutar zidina tako da se Ogulin počeo razvijati u ravnici ispred Frankopanskog kaštela. U to vrijeme Ogulin počinje dobivati izgled gradskog naselja.

1781. godine počinje izgradnja župne crkve Sv. Križa i četiri godine kasnije, 1785. godine prvu misu je imao tadašnji župnik Antun Ćorić. 1793. godine župa je imala oko 2800 vjernika.
Pročitajte više o povijesti župne crkve Sv. Križa

U užem središtu grada Ogulina, 1857. godine živio je 601 stanovnik ne računajući obližnja sela Lomost, Žegar, Podvrh, Prapuće, Zagrad, Proce, Sv. Jakov i Sv. Petar (današnja gradska predgrađa).

Izgradnju prvog vodovoda potakao je ogulinski pukovnik Ivan Schnekel Tuberzburški, koji je osim toga u razdoblju od 1835. – 1840. godine u gradu podigao niz zgrada za potrebe vojne uprave te planirao trg i ulice i zasnovao gradski park.

Prije izgradnje vodovoda stanovništvo je uzimalo vodu iz potoka Bukovnik koji se ulijeva u rijeku Dobru.

1847. godine vodovod je dao izvesti ogulinski pukovnik Stevan Šupljikac. Drvene jelove cijevi, išle su iz izvorišta Turkovići, ispod Puškarića kroz Markoviće do Bukovnka i dalje desnom obalom rijeke Dobre do grada. Za vodovod je potrošeno 5000 forinti, a radove su besplatno izvodile sve općine ogulinske pukovnije koje su ujedno darovale 2.000 komada jelovih cijevi koje su kasnije zamijenjene glinenim.


cesarovac
Izvor Cesarovac ispred župne crkve Sv. Križa – 8. siječnja 2009. godine

1873. godine izgrađena je željeznička pruga Karlovac – Rijeka, 1878. godine izgrađena je cesta Ogulin – Novi Vinodolski što je dovelo do razvitka trgovine i obrta, a time i do porasta stanovništva pa krajem 19. st. uže središte grada ima oko 2000 stanovnika.

1882. godine izgrađen je novi vodovod s željeznim lijevanim cijevima trasom kroz Sv. Petar, Zagrad, uz Frankopansku kulu do glavnog izvora Cesarovca izgrađenog iste godine pokraj župne crve Sv. Križa.
Pročitajte više o izvoru Cesarovac

Nakon 2. svjetskog rata, vodovod je bio organiziran kao Poduzeće Vodovod pri Mjesnom narodnom odboru u Ogulinu. 3. siječnja 1948. godine na prijedlog organa vlasti dolazi do spajanja Vodovoda i Električne centrale u Ogulinu. Poduzeće Vodovod i dalje za sebe posebno vodi blagajnu i knjigovodstvo, a centralno knjigovodstvo vodi se zajedno s blagajnom Električne centrale.

Novija povijest ogulinskog vodovoda poslije 1955. godine